Nenad Piskač
_itatelj ove knjige lako _e upoznati povijesne _injenice srbijanske unitarne i nasilne politike do kraja 90-ih godina 20. stolje_a, tj. u vrijeme socijalisti_ke Jugoslavije. A neke zna_ajke te zakašnjele imperijalne politike autor uo_ava i raš_lanjuje i u svojim recentnim komentarima na portalu Hrvatskoga kulturnog vije_a (hkv.hr). Posao mu pritom olakšavaju i neke sasvim suvremene izjave aktualnih srbijanskih politi_ara poput nedavne neistine da se danas u Kninu vije hrvatska zastava koje ondje nikada nije bilo ili tvrdnje da politi_ke odnose na jugoistoku Europe komplicira sve ja_e fragmentiranje srpskog jezika na niz politi_ko-nacionalnih varijeteta. Autor ove knjige kao iskusan publicist i pozoran motritelj u svojim je kriti_kim prosudbama podjednako oštar u ocjenjivanju kako recikliranih velikosrpskih stajališta iz 19. stolje_a („Na_ertanije', „Srbi svi i svuda') tako i suvremenih poput spomenutih u kojima dobro uo_ava velikosrpske ideje što _e nedvojbeno privu_i pozornost zainteresiranih _itatelja. 3